|
Tu.
♥ ♥ ♥ Bezbroj puta sam počela, obećala sama sebi da neću prestati, i prestala. Sada neću ništa obećati. Samo ću pisati, ili bar pokušati, i vidjeti do kuda ide. Opet sam tu. Lana  Her hair reminds me of a warm safe place where as a child I'd hide, and pray for the thunder and the rain to quietly pass me by. ♥ Riders On The Storm
Laiane Ava Nugent  Želim biti Petar Pan, želim letjeti cijeli dan. Adrian Egan Aranda  I talk to a plastic horse and that never worries anyone. Helena Du Hosk  Na vrata kuca Djeda Mraz potpuno naoružan. The Weasley Twins  Mi smo dežurna briga murjaka u kvartu. Jaden Adam Gliwski  There's a killer on the road. Girl, ya gotta love your man. Daniel Nugent  Ja sam samo oholi buntovnik bez razloga. Copyright © 2009. HPFF by Laiane Ava Nugent credits
|
1.
Bila je to jedna od onih stvari za koje bi dala bilo što na svijetu, samo ne ono što je zaista potrebno. Za razliku od nje, Jaden je testrale mogao vidjeti još od kada je prvi put kročio na hogwartsko tlo, no on se tom sposobnošću nije hvalio. Jednom prilikom, kada su bili na četvrtoj godini u Hogwartsu, Jaden je Laiane pokušavao što zornije prikazati njihov izgled. Bili su mu potrebni samo olovka i papir i nakon što bi završio, imao si osjećaj da su likovi na papiru živi. Laiane je imala osjećaj da to krilato, mršavo stvorenje nalik konju diše punim plučima. I sada, iako ih nije mogla vidjeti, osjećala ih je. „Tu smo“, prozborila je mrzovoljno Du, sitna djevojka duboka glasa i kratke, plave kose. Još uvijek nije obukla pelerinu iako su se prve kočije u koloni već zaustavile. Adrian, dečko tamne kose i blijede puti koji je sjedio pokraj nje, sanjarskim je pogledom zurio kroz prozor, kao da je miljama daleko. Vjerojatno je razmišljao o sličicama koje su mu nedostajale da upotpuni svoju bogatu zbirku. Još uvijek nije uspio nabaviti Babayagu, rusku vješticu koja je jela djecu za doručak. Nakon što je poskočila par centimetara, nabasavši na poveći kamen na cesti, kočija se uz muklo cviljenje napokon zaustavila. Laiane je zgrabila svoju kariranu, crveno – crnu torbu i prebacivši je preko ramena izašla na vlažan, pomalo zagušljiv zrak. Odmah iza nje, Du je skočila na prašnjavu cestu podižući zrnca prašine uvis. Adrian je izašao na druga vrata i polako s ostalim učenicima krenuo prema velikim, željeznim vratima što su vodila u školsko dvorište. „Pa dobro, gospođice Hosk, zar svake godine moram ponavljati jednu te istu stvar? Ponekad se stvarno brinem da ste zaostali!“ uzdahnula je Minerva McGonagall, ogrnuta crnom, lepršavom pelerinom, sa svojim dobro poznatim šiljastim šeširom na glavi. Stajala je na ulazu u dvorište zajedno s gospodinom Filchom, koji se po običaju zadovoljno cerio. Du se ogledala po sebi i kao da su joj se upalili klikeri u glavi tek tada shvatila da je još uvijek u svojoj uobičajenoj odjeći. „Pa dobro, zašto mi niste rekli?!“ „Nije fora ako ne slijedimo tradiciju“, slegnuo je ramenima Adrian i sa zanimanjem nastavio promatrati žabu koja je već punih pet minuta nepomično sjedila na grbavom kamenu, tik uz stazu što je vodila u dvorac. Laiane se mogla kladiti da ju je telepatski pokušavao nagovoriti da se pomakne. „Pretpostavljam da je i kupe u uobičajenom stanju?“ dodala je profesorica McGongall stisnuvši usne, iako se na njenom starom, naboranom licu mogao nazreti zaigran osmijeh. Znala je da je kupe u pravom, malom kaosu uzrokovanog ostacima čokoladnih žaba. Još uvijek joj nije bilo jasno kako troje ljudi može posjeti toliku količinu hrane u jednom danu. Adrian je napokon odustao od žabe i nonšalantno kimnuo glavom „Tradicija, profesorice.“ Velika dvorana bila je u svom uobičajenom stanju. Četiri domska stola, što su se protezala od velikih vrata od hrastovine pa sve tik do postolja gdje je profesor Dumbledore održavao svoje govore, bila su puna, a sada se svakom pridružila i nekolicina novih, upravo svrstanih učenika. Laiane je Georgea strijeljala pogledom dok je on sa zanimanjem promatrao njen vrat i veličanstvenog zmaja što se protezao duž njega, skroz od ključne kosti pa do svega 2-3 centimetara od njenog uha. „Reci, prije nego ti zabijem ovu vilicu u oko!“ izustila je, tobože smireno, što je Georgea zabavljalo pa je pričekao još koju minutu prije nego li joj je odgovorio. „Još uvijek imaš meteorku!“ „Kinesku!“, dodao je Fred, njegov brat blizanac. Obojicu je krasila kuštrava, narančasta kosa i vragolast osmijeh koji nikada nisu skidali s lica. „Jebite se“, Laiane je zakolutala očima i nervozno rukom prošla kroz svoj tanak vrat, pod prstima osjećajući svoju glatku kožu koju je krasio zmaj, što je sada izgledao kao mrlja koja se nije potpuno isprala. Prošlo je već godinu dana otkada joj ga je Jaden prilikom jedne pijanke u gryffindorskoj društvenoj prostoriji nacrtao, zabunom uzevši olovku koju su blizanci Weasely prethodno začarali. Laiane je sljedećg dana bila poprilično bijesna kada su shvatili da crtež ne ide dolje. Crtež je još uvijek bio tu, iako je polako nestajao. "Babayaga me poprilično počela živcirati", izustio je Adrian iživcirano, po stoti put pregledavajući na desetine sličica iz čokoladnih žaba što su ih danas pojeli "Kladim se da baba uopće ne postoji. Tko normalan jede djecu?" "Tko kaže da je baba Jaga normalna?" slegnuo je ramenima Fred i maznuo Laiane zubatim frizbijem u glavu. "Jebote, Fred, to grize!" Fred se zafrkanstki nasmijao i bacio frizbi sve do suprotne strane Velike dvorane. Grupica Slytherina počela je složno spuštati glave, pri čemu se zubati kapetan slytherinske metlobojske momčadi, kojem Laiane nije znala ime, uz tupi udarac zabio glavom o stol. "Zubati frizbi za zubatog kapetana", promrljala je Du. Profesor Dumbledore je uz svoj poznati Hip! Hip! završio govor i poslao učenike u krevet. Laiane i društvo su brže bolje izašli u veliko, hladno predvorje, kako ne bi upali u gužvu, i krenuli prema zapadu u smjeru gryffindorske kule. Ovo je prvi, pravi post. Onaj prije smatrajte nepostojećim. |